Istina o „Paškim rebrima“

Idejno riješenje koje je naručio Eurošped

Pod pojmom „Paška rebra“ u javnosti se prvenstveno misli na medijsku aferu koja je podignuta oko pokušaja prvog poslijeratnog investiranja u veliki projekt turističke izgradnje i zapošljavanja ljudi iz lokalne zajednice Grada i otoka Paga.

Zlouporaba pojma „Paških rebara“ rođena je kao medijska konstrukcija u jeku najžešćih napada na privatne investitore koji su mislili da mogu pokrenuti velike gospodarske projekte u Hrvatskoj. Sama „afera“ nastala je u početku iz političkih, a kasnije iz raznih privatno interesnih razloga, a mit o toj nepostojećoj aferi podgrijava se i danas. Nažalost, bez ikakvih posljedica za one koji to čine, ali s itekako neugodnim posljedicama za njihove nedužne žrtve.

IGNORIRANJE SUDSKOG PRAVORIJEKA I MEDIJSKA HAJKA

O zlonamjernosti i neutemeljenosti ovih napada svjedoči i činjenica da se Paška rebra i danas spominju kao slučaj koji „nije u potpunosti razriješen“ iako ga je itekako u potpunosti razriješio Županijski sud u Zadru, pravomoćnom oslobađajućom sudskom presudom. Medijska presuda, koja se tako spremno pozivala na sudski postupak za njegova trajanja, danas se nastavlja potpuno ignorirajući rasplet istog sudskog postupka, koji je za cijelo vrijeme trajanja bio izlika za stavljanje ljudi, koji su pokušali realizirati ovu investiciju, na stup srama. Umjesto isprike, ako već ne i utvrđivanja kako je moguća takva otvorena diskriminacija ili barem neprofesionalno postupanje, danas se ponavljaju laži svaki puta kada je to nekome u interesu. Iznad svih interesa ostaje jednostavna istina: sama Paška rebra su jedan predivan, zelen, širok pojas do mora u veličini od 713.500 m² koji je trebao postati zamašnjak razvoja čitavog ovog kraja. Činjenica da taj projekt nije realiziran predstavlja najveću sramotu regije, ali istovremeno i najveću izmaklu korist. Nastojanje da se, pozivajući se na činjenicu da taj projekt nije realiziran, opstruira i svaki slijedeći pokušaj investiranja na Pagu upravo je skandalozno.

PROPUŠTENA ŠANSA ZA RAZVOJ

Podsjetimo se; u srpnju 1997., kad je većina investitora odbijala ulagati u Hrvatsku zbog nesigurnosti u njenu opstojnost, a napose u atraktivnost ulaganja u hrvatski turizam, tvrtka Eurosped kupila je „Paška rebra“ na javnom natječaju kao najpovoljniji ponuđač s najvišom ponuđenom cijenom između više sudionika.

Dovoljno se osvrnuti nekoliko godina unatrag pa vidjeti kako su se investitori, kad su bili sigurni da je RH izašla iz rata kao pobjednik i kad su se uvjerili u potencijale hrvatskog turizma, obrušili na građevinski biznis pogotovo u zadarskoj regiji, ali i u cijeloj Hrvatskoj. Građevine koje su nakon toga nikle dugo će svjedočiti ovoj istini kao nijemi svjedoci.

Primjerice, Novalja o kojoj svi danas pričaju kao primjeru umješnosti i vizije u turizmu, osigurala je silne prihode izgradivši još jedan apartmanski grad u svom zapadnom dijelu (Gaj) usprkos tome što su već godinama imali Gajac, koji im je izravno pomogao da, bez velikih gubitaka, prebrode ratno i poratno vrijeme. I ne samo to! Novaljci su na svoju stranu odvukli potrošnju vode i struje, a za argument dovoljno je samo usporediti financijske iznose u milijunima kuna naplaćene od komunalnih priključaka za električnu energiju i vodu. Podaci se, uredno evidentirani, nalaze u HEP-u i Vodoprivredi. Dovoljno je reći da je Novalja u to vrijeme bilježila uplate veće od 10 milijuna kuna za priključke električne energije i bila uz bok Zadru, koji je opet bio prvi iza Zagreba. Istovremeno Šibenik je, usporedbe radi, teško dostizao iznos od pola milijuna kuna uplata za priključke električne energije u godini dana.

Pag se s realizacijom projekta „Paška rebra“ mogao staviti na prvo mjesto po razvoju infrastrukture i punjenju prihoda u državni i gradski proračun jer je prema uvjetima natječaja investitor bio obvezan izgraditi 100.000 m² neto smještajnih kapaciteta, dvije marine i centralni hotel i naravno, na tome dobro zaraditi. Pa tko bi se onda odrekao ovakvog projekta! No nakon uspješno obavljene kupoprodaje zemljišta u kojoj je prema ugovoru na račun grada Paga uplaćen avans i u kojoj se Grad unaprijed osigurao od bilo kakvog i bilo čijeg zamjeranja (!?) tako što je uvjetovao i dobio prvoklasnu bankovnu garanciju naplativu na prvi poziv, slijedi tzv. afera koju je možda primjerenije bilo nazvati „paška priča“ umjesto „paška rebra“.

BLOKADA ZDRAVOG RAZUMA

Naime, nakon potpuno osiguranih financijskih sredstava za investicije u infrastrukturu projekta (čiju su kralježnicu činili kanalizacijski i vodoopskrbni sustav, prometnice i elektrodistribucijski sustav; sve zajedno u iznosu od 6,5 milijuna DEM, te poznati kupac za prvih 22.000 m2 turističkih smještajnih kapaciteta po cijeni od 1.800,00 njemačkih maraka po m2), sukladno ugovornim obvezama Grad Pag, kao ugovorna strana bio je dužan donijeti urbanistički plan za ovaj turistički kompleks. Usprkos činjenici da je dana 01.09.1997.g. na sjednici gradskog vijeća Grada Paga prihvaćen predmetni urbanistički plan, isti nije nikako mogao stupiti na snagu, niti se primjenjivati, kako bi se temeljem njega ishodila građevinska dozvola, a sve iz razloga što tadašnji predsjednik Gradskog vijeća Franči Palčić, niti nakon donesene odluke, službenog zapisnika i video zapisa spomenute sjednice, isti nije htio potpisati. Gospodin Palčić to nije učinio niti do konca svojeg mandata 2001.g.

Cijeli Pag je znao razlog zbog kojeg je Franči Palčić bojkotirao potpis urbanističkog plana, čime je zauvijek zakočio predmetni projekt. Razlog je bio njegov privatni sukob s tadašnjim gradonačelnikom Borkom Oguićem jer ovaj, navodno, nije htio urbanizirati susjednu uvalu „Tri boka“ u građevinsko zemljište na kojem su vlasnici bili Palčić i članovi njegove obitelji.

Fotografija iz 1997g.: Franči Palčić drži u rukama projekt „Paških rebara“

Ako je i moguće razumjeti privatne razloge gospodina Palčića, neshvatljivo je za način funkcioniranja lokalne samouprave kao sastavnice ove države da kao i tada i danas sličnom administrativnom zasjedom, bilo tko drugi može napraviti isto. Naravno Eurosped se u pisanoj formi žalio i tražio pomoć od Ministarstva nadležnog za nadzor rada lokalne samouprave, no odgovor je bio da oni tu „ne mogu ništa“.

ČETRNAEST GODINA KASNIJE

Izvrgnuti ovakvoj opstrukciji na lokalnoj razini i strahovitom medijskom pritisku, odgovorne osobe Eurospeda nisu ni tada, a ni kasnije podigli nikakvu tužbu za izgubljenu dobit i poremećaj u poslovanju, već je naprotiv, upravo radi ove administrativne prijevare i dovođenja u zabludu, Eurosped završio u stečaju. Štoviše, gospodin Palčić, koji je tada zlouporabio svoj položaj, podiže kaznenu prijavu protiv gradonačelnika Oguića i Doddera jer su „zajedno oštetili grad“ prilikom zaključivanja ovog posla. Slijedi desetogodišnja istraga i suđenje u kojoj su gradonačelnik Oguić i Dodder pravomoćnom odlukom Nadležnog suda potpuno oslobođeni svake krivnje. Na taj je način „paška priča“ okončana.

Je li? Ne, na taj je način okončan samo sudski rasplet ove besmislice. Danas, četrnaest godina kasnije, investitori se u Hrvatskoj i dalje susreću sa sličnim problemima: dovodi ih se u bezizlaznu situaciju imperativom praktične nepromjenjivosti nedorečenih urbanističkih planova i ucjenjuje raznovrsnim nepremostivim zaprekama svakoj njihovoj poduzetničkoj ideji. No danas, za razliku od prije 14 godina, zbog tog problema ne ispašta samo Dodder. Stotine drugih investitora suočili su se s istim scenarijima, naši partneri u Europi izražavaju radi toga zabrinutost, investicije su zamrle, a gospodarstvo je na rubu eutanazije.

NEKOLIKO PITANJA

Hoće li se četrnaest godina kasnije konačno prestati prešućivati nepobitna činjenica da je Grad Pag u poslu sa prodajom Paških rebara; jednim dijelom od strane Eurospeda, a drugim preostalim djelom realizacijom bankovne garancije – isplaćen u cijelosti? K tome se u gradski proračun slio i alikvotni dio naplaćenog Poreza na promet nekretnina. Ostvaren je maksimalni proračunski prihod i to u poratnim godinama minimalnog prihoda od turizma. Hoće li se nastaviti napadi na tadašnjeg investitora unatoč činjenici da su iz svih navedenih sredstava, koja su postala okosnica gradskog proračuna, kupljeni Kneževi dvori i Magazini soli, koji su ponovno postali vlasništvo grada. Da je ovako veliki priljev u gradsku blagajnu direktno služio kao dokaz boniteta gradu u svrhu osiguranja 50% sredstava za zaključivanje ugovora o izgradnji kanalizacijske mreže grada Paga?

Hoće li se netko oglasiti o tome da je zemljište Paških rebara od 713.500 m2, kao bitni sastojak Ugovora o kupoprodaji između dva pravna subjekta, jedna od ugovornih strana i to Grad Pag (kao institucija Hrvatske države), to isto zemljište, koje je prodao i naplatio kao građevinsko, vlastitom jednostranom odlukom o izmjeni urbanističkog plana pretvorio u pašnjak? Naknadno i nakon što je u cijelosti primio kupoprodajnu cijenu iz Ugovora!

Hoće li se nastaviti ignorirati pravorijek najviših sudskih institucija u državi, a osobe pravomoćno oslobođene svake sumnje i nadalje nazivati kriminalcima?

Hoće li ova država, ali i mediji robujući nametnutom pogromaškom okviru, i dalje omogućavati pojedincima skrivenima iza funkcija koje imaju u lokalnoj upravi da preko leđa potencijalnih investitora, a na štetu svojih građana rješavaju vlastite privatne sukobe.

O odgovorima na ova pitanja, ovisi puno toga. Ne samo Dodder.

Fotografije: eZadar